strgonice

Mnogi će se pitat,zašto takav naslov?Ali kasnije kada pročita sadržaj uvjeriće se da to ima opravdanja,sve je na svom mijestu i u svoje vrijeme.Pored niza scenskih obilježa koje je svijedočio Ilija Stanić u svom životu,sada ću se koncentrirati na jedan koji je plijenio pažnju u svom začeću, u svom razvoju i sada kda je dobio impozantnu fluidnu dimenziju.Ovde se radi o konstrukciji,odnosno projektu simbola kršćanstva,to jeste izrada velikog križa u Njemačkoj,transport do sela Strgonica,te postavljanje na mjesno groblje,na dar svojim mještanima i kršćanskoj zajednici.
U samom početku potrebno je naglasiti nekolikom fizički činjenica vezano za monumentalni križ,ne pretjerujem prethodnim atrributem ako se ima naumu da je isti veličine od 9 metara,težine 600 kg.sagrađen od prvoklasnog nehrđajućeg matrijala prokroma.Takvu impzantnu veličinu Ilija je transportira iz Njemačke iz Frankfurta do strgonica koristeći svoje karavan auto i dvije auto prikolice specijalno izrađene za prevoz tog specijalnog tereta.Hrabro i neustrašivo se uputio iz Njemačke,jadranskom magistralom,te hercegovačkim cestama do Mostara,a onda pravac surovim putem u Strgonice.Usput prolazeći kroz katolička nsaelja,ljudi su se divili i istovremeno krstili,te molili da impozantni simbol dođe do ciljnog odredišta.Vjera u boga i porukama koje je Isus Krist ostavio kršćanskom narodu bila je osnovni motiv,koncentracija i snaga da križ stigne na mijesto prvobitne namjene.
Trebalo je snage i umijeća da se odredi pravo mijesto,te da se priredi montiranje istog,sagledavajući sve finese kojebi taj otajstveni križ slao poruke na sve četri nstrane svijeta.Trebalo je u opustošenom selu,koje je za vrijeme rata ostalo praktički bez žitelja,ali Ilija poštovan od svoji susjeda bez obzira na vijeru i naciju,našao je desetak ljudi i uspješno priveo montažu.Križ djeluje nadnaravno,impozantno,ponekad zastrašujuće jer sunčevu svijetlost ne reflektira na žive ljude i njihove doomove,već na križeve umrli,odnosno njihove grobove.On je svijedok vremena,života i smrti,gradnje i razgradnje,ima nadnaravnu snagu mrtvi,da očuva tradicijsku snagu i prenese na buduću generaciju,jer sve je podložno zakonu noć i dan pa tako i život i životni prostor i vrijeme.Križ je blagoslovljen po katoličkim obredima.Za mnoge ljude iz šire okoline postao je stjecište susrta sa istinskim izvornim porukama svetih Apostola koji su širili kršćansku vijeru,a to im je bila istovremena inspiracija za prevladavanja svih ovozemaljskih nedaća.Križ ostaje božija antena koji će budućim generacijama donositi duhovnu energiju,na otajstven način uz božiju molitvo dati svakom dobronamjerniku božije proviđenje da ga ispuni božijpom milosti,damu tjelesnu i duhovnu snagu za oprost grijeha i zla i pripremi za viječni život.Viječan je Bog,viječan je Isus,viječno je učenje Isusovo i sveti Apostola,vječan i blagoslovljen je Križ fenomenalnih dimenzija i fenomenalne božije snage i viječno će služiti ljudima koji vjeruju.Amen!

Ivan stanić-ćićo rodio se u Strgonicama 1972.god.od oca Ilije i majke Zore.Rano djetinjstvo živio u Strgonicama u obitelji sa djedom Petrom,te stricom Jurom i tetkom Ivom zvanom Zelom.Budući da je bio prvo muško djete,odnsno unuk u lozi Stanića koji je odgajan u Strgonicama imao je atipičan,vanseriskih odgoj.Takav odnos formirao se budući da je njegov otac živio iradio u Njemačkoj.Naime,ta posebnost u obitelji prema malom Ćići manifestirala se u njegovoj slobodi razmišljanja i donošenju samostalnih odluka u pogledu svakodnevnog života.Ta sloboda rzmišljanja nadahnjivala je njegovu kreativnost koja se protezala do granice rizičnog ponašanja obziro na njegovu uzrast,odnosno fizičku i psihihčku zrelost.Granice zabrane i tolerantosti prevazilazile su uobičajne okvire,budući da je za njegovo ponašanje bilo uvijek razumjevanja od djeda Petra,strica Jure Jure i tetke Zele.U tim okolnostima poneki čvršći stav mame Zore topio bi se pogledima ostali članova obitelji.Njegov razvoj nije iskakao iz uobičajne kolotečine.Odgojen je u katoličko-kršćanskom duhu,poštovao je svu svoju obitelj.Osnovnu školu upisao je u Nevizdracima,zbog udaljenosti škole od kuće u Strgonicama morao je stanovati kod bake Marije i djeda Tadije.Baka Marija bila je još tolerantnija prema njegovom ponašanj i njegovim dječijim nestašlucima.Ta situacija odvojenosti od majke i prethodne šire obitelji,te tjedni povratak u obitelj Kraljević imala je emotivni učinak na mlado biće,jer izazovi obaveza u školi i emotivni izliva u kontaktu sa dragim osobama,bio je priličan teret za još malo suptilno biće kao što je bio Ćićo.No,svakodnevni okrutni realni život,već u početnom stadiumu djetinjstvu staviti će ga na marginu romantike života,nametnuti surovost gubitkom svoji u svakodnevnom životu najbliži dragi osoba strica Jure i djeda Petra.Novonastala situacija mijenja iz temelja njegov dječački život.Ustaljene okolnosti,postaju nemoguće za funkcioniranje obaveza koje se postavljaju pred malog Ćiću.Praktično u naranijem djetinjstvu napušta svoje rodno mijesto,svoje seloStrgonice,kojima će se stalno povremeno vraćati i crpiti inspiraciju za nove životne napore.Dolazeći u novu životnu sredinu u Potoke kod Mostara,ostaje bez svakodnevnog kontakta šire obitelji,bez svoji pitomi susjeda.Sda je puno izazova,nova djeca u školi,novi učiteelj u školi,nova cesta kojom se ide u školu,novi susjedi,novi poznanici dobre naravi,a ima i poneki zlih.Njegova intuicija,socijalna orjentacija,školske obaveze su novi teret na mlado biće koje su ograde na svakom koraku.Idila koja se storila u prethodnim godinama života raspršava se ka baloni od sapunice.Tražeći sebe u novoj sredini bez dodatne potpore stalni je izazov i traži velike napore da se biće aklimatizira i svakodnevno potvrđuje na civiliziranim vrijednostima. Nastavak slijed....

Arhološki nalazi o životu čovjeka na području Strgonica datiraju još iz trećeg stoljeća prije nove ere odnosno,rođenja Isusa Krista.Danas još postoje tragovi ljudskih grobova obloženi sa velikim stijenama,odnosno obrađeni kamen.Grobovo se nalaze između stogodišnjih hrastova koji su nekada služili za ležanje ovaca u ljetnom periodu,kada su dugački i topli dani,te bi tu ležale ovce u ladu od deset došesnest sati tjekom dana.Kada popuste ljetnje vrućine poslije podne ovce su išle na pašu,u vrijeme ležanja ovaca,popularno nazvano plandovanje,tada su čobani,odnosno pastiri igrali međusobno popularne narodne igre.Tragovi ljudski nastambi pojedinačno su istraživani na pojedinim eksponiranim mijestima,koji su svojom osobnošću skrenili pažnju na sebe.Tako je mjesto pod nazivom Vrtača,na manjem krugu promjera tri metra,tjekom noći plamtila vatra,za pojavu nije bilo objašnjenje,samo su hrabri smijeli prići bliže posmatrati tu nobičnu prirodnu pojavu.Neki znatiželjnik je u lipnju mijesecu,na svetog Ivana,gazio to travnato tlo ritualno i odlazio na obljižnji potok te prao noge,a svaki drugi put kupao se u hladnoj vodi,omotavajući se sa vunenim krznom od ovce i pijući rakiju os trešanja u kojoj su stavljani ljekovite biljke:njihovi listovi,korjen i plodovi.To prakticirano angažiranje proširilo se među domicilnim stanovništvo i uzelo maha širernje tajanstvene moći prirode na tom mijestu,sve dok se selo nije raselilo po svijetu.Na tom mijestu vršene su iskopine,misleći da će se naći zakopani zlatnjaci iz antičkog doba,ali zbog primitivne tehnologije nije se ništa napravilo,ali i dalje mijesto svjetli,kada je puni mijesec,ponekad očaravajućim pogledom spektra suptilni dugini boja.

Globalizacija opći pojam kojim se želi dati ktrtanje ljudskog roda na razini današnje civilizacije.Što se sve događa i što će se dogoditi u blskoj budućnosti,a štu na dužem vremenskom roku?Je li globalizacija dobro i podjednako svaćena u teoretskom i praktičnom smislu?Da li različito globalizaciju svaćaju političari i filozofi ili možda drugi znanstvenici u svijetu?Da li današnja tehnološka znanost usvim sferama želi stvoriti podjednake uvjete svim slojevima društva i da li je to uopće moguće obzirom na postojeće resurse.

knjiga "Zatvor u zatvoru Stara Gradiška od 1971-91" je orginalna priča o uzničkom životu hrvatskih političkih uznika,odnosno neposredmih aktera "Hrvatskog proljeća.Pojedinačnih najdramatičniji epizoda zatvorskog života.Njihov život viđen kroz prizmu jednog visokog političkog pravosudnog policajca.To je vrijeme kada su hrvatski zatvori bili puni hrabri slobodohumni hrvatskih rodoljuba.koji postupno u slobodnoj Hrvatskoj državi bivaju svakodnevno zaboravljeni,njihov doprinos stvaranju Hrvatske države samo se povremeno rabi kada se spomene kontinuitet borbae hrvatskog naroda u stvaranju Hrvatske države.Oni nestaju sa hrvatske političke scene, a da im hrvatska država nije pravilno valorizirla kreativni doprinos,što je za kritiku.